недеља, 19. децембар 2010.

Maserati - Pyramid of the Sun (Temporary Residence)

Smrt člana grupe neumitno menja tok njihovih istorija. U nekim slučajevima, odlazak jednog stavlja tačku na čitavu priču (Doors, Led Zepellin ili potpuno malerozne ekipe poput Lynyrd Skynyrd i Exploding Hearts) dok kod nekih drugih predstavlja trenutno posrtanje na putu ka novim (komercijalnim) visinama (AC/DC, Metallica pa čak i New Order, ako malo rastegnemo pojam). U svakom slučaju ništa nije isto kako je bilo pre, a kako bi i moglo biti?
Sastav iz alt. prestonice Athens u državi Džordžiji nazvan po imenu čuvenog italijanskog proizvođača automobila specifičan je u ovim okrnjenim pričama. Naime, njihov bubnjar Jerry Fuchs je bizarno nastradao u lift nesreći ali su iza njega ostali tonski zapisi pripremljeni za iduću ploču. Zbog toga Pyramid of the Sun ima neku posebnu težinu.
Već smo u prikazu za prošlogodišnji lapo-lapo Passages izrazili nadu da će nova ploča biti kvalitativno ujednačenija od ove kolekcije. I to je tačno, mada nova ploča ne nudi nijedan biser koji bi mogao pomutiti slavu Monoliths, ponajbolje pesme u čitavom opusu benda ali zato nudi produženo uživanje. Kao što je poznato, Passages je u sebi sadržao pesme sa splita sa grupom Zombi a izgleda da je ovo druženje ostavilo čujan trag u zvuku grupe.
Razlika nije toliko očigledna - Maserati je i dalje visokoenergetski upbeat postrock band sa velikim uticajima psidže i krauta u konačnoj sumi. Samo što je elektronski kraut ukus izraženiji nego što je to bio slučaj ranije, što je inspiracija koja ima svoj eho u čitavoj diskografiji kolega sa kojima je rađen split.
Naravno, to uopšte nije loša stvar, bar za moju malenkost, pošto je više nego očigledno da gajim slabost prema ovako definisanoj svirci. Već naslovna pesma, nakon spooky uvoda daje ton čitavom izdanju koji se dalje razrađuje u sličnim pravcima u sjajno naslovljenim temama We Got The System To Fight The System i dva cinična blizanca They'll No More Suffer From Thirst i They'll No More Suffer From Hunger što je opasno blizu podbadačkim iskustvima digitalizovanog levičarstva sastava From Monument To Masses. Zlokobniji tonovi su sačuvani za finalnu Bye M'Friend, Goodbye za koju pretpostavljam da je posvećena nesrećnom bubnjaru. Jedno poglavlje je zatvoreno i pitanje je kojim će putem dalje krenuti, ali bar što se muzike koju potpisuju tiče, Maserati nemaju previše razloga za žalost.

Нема коментара:

 
Creative Commons License
Ово nasdvoje2 , чији је аутор Kristina Đuković & Marko Nikolić, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Некомерцијално 3.0 Србија.