субота, 19. децембар 2009.

Me'Shell Ndegéocello - Devil's Halo (Downtown)

Ime i prezime koje prouzrokuje instant lomljavu jezika svaki put kada se spomene, već deceniju i po predstavlja tajni znak raspoznavanja među slušaocima od ukusa. Spisak ljudi sa kojima je u svojoj plodnoj multinstrumentalnoj karijeri ova umetnica sarađivala sam je po sebi priručni "Ko-je-ko" u svetu šou-biznisa. S druge strane, ovoj 41. godinu staroj rođenoj Berlinki kao da nije stalo do popularnosti po svaku cenu, čim se do današnjih dana nije estradizovala, iako je to zahvaljujući svojim talentima mogla učiniti sa poraznom lakoćom. Ali tako je to u životu - oni koji mogu sve, uglavnom ništa ne žele, pa prepuštaju pozornice onima kojima je do dokazivanja.
Ndegéocello drži u šaci celokupno afroameričko muzičko nasleđe (što će reći celokupnu pop muziku), što joj omogućava da se poigrava sa žanrovima unutar pesama i albuma koji su pri međusobnom poređenju uvek bili različiti a opet jedinstveno prepoznatljivi, zahvaljujući nemilosrdnoj sviračkoj egzekuciji koja odiše surovim profesionalizmom i punim glasom šaputavog senzibiliteta koji podseća na raskošnu interpretaciju Sade Adu, doduše bez preteranih izleta u jeftinu patetiku kojoj je sklona Anglo-Nigerijka.
Budući da je izabrala put kojim se ređe ide, ne bežeći od smelih iskoraka u nepoznato & neprijatno, Me'Shell je za 15 godina karijere stekla gotovo kultni status i vernu armiju fanova koji su joj svojom posvećenošću dali podršku za pravac u njenoj karijeri. Situacija se neće bitno promeniti ni po izlasku novog, osmog po redu albuma u karijeri ove umetnice, objavljenog famoznog 6. oktobra ove godine.
Na svu muku muzičkih kritičara da rečima opišu predmete svog interesovanja, u slučaju ove ploče pridodaje se još teškoća. Šta god rekli o ovom izdanju nije do kraja tačno, jer odmah iza prvog ugla i novog obrtanja ove kolekcije stiže demanti u vidu nekog novog detalja. Zbog toga se ograničavamo na kroki: žanrovska eklektičnost je i dalje prisutna, svaki ton je dobrano izvagan pre nego što je utisnut na plastiku, a o ranije prepoznatoj odlici da se iz minimalne upotrebe instrumenata izvuče maksimum ugođaja i klase nema vajde polemisati. Redak primer hrane za glavu i žvake za uši na jednom mestu.
Album poletno kreće fusion vatrometima u uvodnoj Slaughter, ritmičkom razbrajalicom Lola te crossoverom Mass Transit. Zatim uplovljava u mirnije vode koje ne napušta do kraja ploče ne računajući sporadičnu živost kao na primer u "prljavoj" Blood on the Curb . Za razliku od briljantnog prethodnika The World Has Made Me The Man of My Dreams, koji svojom anksioznošću i vitalnošću odmah hvata slušaoca za gušu, ulazi mu u srce i ne može van, Devil's Halo je, što bi se reklo, "ravnija" i hermetičnija ploča, iako je, paradoksalno, jedva duža od pola sata. Ko se snađe i uroni dublje u svet emocija na ovom ostvarenju, verovatno će pronaći pažnje vredne skrivene kutke koji su meni promakli...

Lola

2 коментара:

prešlicavanje је рекао...

Novi album je sasvim dobar, ako se zaroni na malo duze i gleda ispod vode... No, "Peace Beyond Passion" je i dalje njen najbolji album.

nasdvoje је рекао...

eh, ne vuče me da mu se na duže posvetim... upoređuju ga sa "bitter". šta znam, ne bih mogao tako lako da se odlučim koji mi je njen rad najbolji. prošli me je oduvao.

 
Creative Commons License
Ово nasdvoje2 , чији је аутор Kristina Đuković & Marko Nikolić, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Некомерцијално 3.0 Србија.