Sudeći po prepunoj Kinoteci i velikom broju novinara, TV ekipa i kritičara, Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest je zicer tekućeg Beldocsa. Prethodne projekcije na kojima sam bila uglavnom su bile poluprazne, čak i kada su filmovi, i po temi, i po kvalitetu, poput Centra za pranje filmova zasluživali veći odziv. Ali, razumem jagmu. I meni je Dugo putovanje... bio negde u vrhu želja kad je reč o smotri dokumentaraca. Prosto su svi elementi – roud muvi, jugo 45, Vidojković i Jergović „se smenjuju“ za volanom duž nekadašnjeg Autoputa Bratstva i jedinstva – zvučali kao nekakva maturska ekskurzija. Pa, iako ti se sva simbolika te mature gadi, nadaš se da će tokom putovanja, u autobusu, biti ekstra zanimljivih stvari, koje će potom činiti istoriju unutar institucionalno istesanog rama. A, utisak je da za ovako uštogljen filmić omladinci nisu ni morali da se akaju da izgrade taj izvikani put (kad već ničem, u "realnosti" boljem nije poslužio). Bila je samo ekskurzija za fotografije koje treba da vide roditelji i da se ove ubace u nekakav školski godišnji album. Za ovakvo traćenje benzina najpre treba pisati reditelju/scenaristi koji se od početnog koncepa nije odmakao ni za kilometar tokom "dugog putovanja". Postoje, doduše, obrisi nekekvog razvoja i nekakvih dešavanja – npr. da je Vidojković, shodno svojoj rude boy reputaciji Sančo Panso za volanom (popravlja kola, postavlja iz neba pa u rebra pitanja, igra ulogu "politički nekorektnog" glasnogovornika ulice), a Jergović je donkihotovska figura zagledana u daljine, koja "produbljuje" stvari, podjebava svog saputnika zbog brzopletosti, ali spreman da ga uputi – dakle, postoje elementi dramske karakterizacije ove dvojice likova koji su zapravo odjeci očekivanja koja od ova dva pisca (i njihovih medijskih profila) ima javnost. Problem je što oni upravo glume ta očekivanja, mesto da budu šta jesu, pošto je već dokumentarac u pitanju, pa rediteljske beleške treba da ostanu nevidljive na marginama papira, a da vidimo put i živu ljudsku misao. Drugi problem je protok vremena. Iako junaci proputuju sve ukupno četiri zemlje imate utiska kao da smo još ne u staroj Jugi, nego u muzeju o toj zemlji, jer nemate utisak ni pređene kilometraže, ni probijanja nekakvih mentalnih i iskustvenih barijera. Akteri prelaze iz jedne u drugu odaju tog ex-sfrj mauzoleja, zastanu po malo ispred svake memorabilije, prozbore po koju, ko u RTS naučno-obrazovnom programu kad se nema para za pošten scenario i glumce i kostime, pa je sve jedan dugačak monolog. Za jedan roud muvi, makar on bio i dokumentarni, ovaj film ostavlja utisak hroma ki panoa. Poseban paradoks javlja se u sudaru sa namerom reditelja – da isprovocira istoriju (il njene različite zvanične verzije) i krajnje udžbeničkog, bubalačkog čekiranja stranica kao što su Kumorovec, Vukovar i Jasenovac, kao i dijalozi/intervjui koje dvojica pisaca vode sa rendom odabranim sagovornicima, među kojima čak i Stipe Mesić i Vuk Drašković izgledaju kao krš holivudski glumci. I nemoguće je oteti se utisku da je Stpe Mesić, recimo, nekakva endivorholovska konzerva koju reditelj pošto poto mora da zarotira u filmu iako je uopšte ne iskoristi ni u kom smislu. Čisto traćenje verovatno jednog od boljih glumaca. Drašković se za makac više potrudio da izrecituje šta ima. Reditelj, naime, nije raščistio pravi li parodiju početne ideje ili je dakle sledi doslovno uz povremene humorističke epizode koje potiču od karaktera. Čak i tamo gde biste se nasmejali koči vas utisak da je neko to seo, napisao i natempirao da se baš vi tu nasmejete ili zapanjite, pa ništa ne bude od svega. Staromodni pristup karakterističan za naučno-obrazovni TV program u kom, da bi se neke informaije saopštile, postoje krokiji likova i situacija kao neki izgovor za esej i monolog pisca u direktnoj su disproporciji sa svesnom namerom reditelja da „podrije“, „prozove“, „probudi“ i sve nas na noge digne od „pretresanja“ moljaca iz biblioteke. Čini se da je dvojici pisaca preterano predočen (unapred otkriven) koncept filma i ciljevi (ideje) tog koncepta na intelektualnom i idejnom nivou pa oni u svakoj sceni igraju ideju mesto radnju, što je greška igranih, a nekmoli dokumentarnih filmova u kojima o toj vrsti greške ne sme biti ni reči. Stiče se utisak da je u montaži ostavljen samo „tačan rezultat“ golemog matematičkog proračuna. Metiljava režija koja se posebno ogleda u nedovoljnom korišćenju tolikih kilometara od kojih preostaju samo skečevi na benzinskoj pumpi i suvi onelineri lišeni prirodnog razgovornog konteksta koji jedan dokumentarac mora da ima doprinose samo da zažalite što sve nije daleko bolje iskorišćeno. Treba ipak reći da su Jergović i Vidojković pristupili celoj ideji sa očiglednom željom il verom u zamišljeno, al je problem što je više zamišljenog nego urađenog. Šteta je što su više glumili sami sebe, svoje medijske i spisateljske persone, kao da im stalno neko visi nad glavom i govori kuda da se denu, nego što su prosto ušli u štos sa putovanjem, sa tom celom ekskurzijom. Kao da im je neko drugi napisao zadatak, zadaću i štagod.
ovog genijalnog dela nema ovde pa reko' da ga kopipejstujem. govori o fantazmi duha vremena koji nikad ne dodiruje suštinu:
"Konfrontirani sa arhivskim snimcima komunističke omladine ujarmljene da gradi autoput, aktuelni dvojac stvara utisak da tu prosto svaki omladinac kroz istoriju, historiju i povjest radi svoj posao - nekad je bila fora da mladi rade, a sad da putuju, promišljaju i osećaju se odgovornim. I tako smo svi u svom trenutku deo popularne kulture. Ovaj film se ne zamara postavljanjem pitanja šta je tu sporno."
Tedžu Kol - Otvoreni grad
-
Kišjuhas je u vikend izdanju Danasa pisao o „njujorškim vrednostima“,
stavljajući ih bez preke potrebe među navodnike, i pokušavajući, mnogo
romantičnije n...
Film: Aloners (aka Honja saneun saramdeul)
-
Kao meditativna studija samoće što deluje istovremeno i umirujuće i
destruktivno, južnokorejska tiha, kompaktna drama Aloners (u originalu
Honja saneun sar...
WEIRD TALES: 100 godina magazina!
-
(c) Rue Morgue
2023. godine obeležen je pun vek od izlaska prvog broja najvažnijeg horor
magazina koji je ikada postojao, i u kojem su svoja glavna dela o...
FIL(M)OVANJE 21
-
The Continental: From the World of John Wick - Albert Hjuz i Šarlot
Brendstrom (2023)
Ova mini serija od tri epizode, svaka u trajanju kao jedan bios...
<< Premotavanje >> Najdraže pesme 1/4 2024.
-
Preslušaj ovo,
vidi ono,
vidi lopove, vidi nova Hali-Gali kompilacija,
vidi ode zgrada,
pogodi ko dobija Oskara, pogodi ko je Oskar... i - ode prva četvrt...
Best Premiere Viewings of February 2024
-
*1. Bride of Frankenstein (James Whale, 1935)*
While ‘excavating’ for lesser-known pieces of cinema, I’ve often overlooked
a number of must-see flicks,...
Jedan dan, i za njim novi dan
-
’Srećan poslednji dan u godini!’ – poslala sam poruku klinki jutros.Ona je
u tropima, u Južnoj Americi. Početak velike promene je bio lom prethodne
strukt...
PINK FLOYD: THE WALL (ZID) - prepev celog albuma
-
Svoje prepeve stihova Rodžera Votersa za konceptualni rok album The Wall
(Zid) grupe Pink Floyd iz 1979. godine prvobitno sam objavio na svojoj
Fejsbuk str...
O imperativu
-
Baš maloprije jedem neku čorbu od kukuruza koja je trebalo da bude
kremasta, ali je ispala dosta mrvasta, a onda mi odjednom padne na pamet
tako fenomenaln...
Џендеров "Аутошовинизам воч"
-
Под мотом "Мислим дакле ботујем", оклеветаним али мудри Џендер, поилитички
квир и заклети ђавољи адвокат, на Твитеру указује на обрисе културе
аутошовинизм...
Igre i stripovi za dž
-
Naša mala firma za društvene igre *Revolucya* je odlučila da karantinske
dane i noći provede kreativno. Igre i stripovi za dž da svima ulepšamo
vreme kod k...
Altın Gün uzivo u klubu Zoom
-
Frankfurt, 3.12.2019.
Za ove četiri godine sam bila na dosta odličnih koncerata u Nemačkoj, sa
veoma različitim profilima publike, ali ni jednom nisam dož...
Kako stoje stvari s poslom
-
Ko prati šta radim, zna da od avgusta više ne izlazi Miljin kuvar. To,
naravno, ne znači da Miljin kuvar više ne postoji, već samo da je promenio
mesto i...
Nova politika Republike Srpske vol.2
-
Prije više od pet godina napisao sam tekst "Pozitivno definisana srpska
politika u BiH". Osnovna ideja bila je da srpska politika u Bosni i
Hercegovini mo...
"Svetkovina" Sime Pandurovića #analiza
-
Đacima sa Gugla... ... Svetkovinu bismo mogli da posmatramo i kao nešto
više od čisto ljubavne pesme. O ovoj pesmi je, možda, najbolje pisao
Miodrag Pavlov...
Sindrom "Srbija"
-
Predlažem da se u međunarodni šifrarnik bolesti unese novi psihijatrijski
poremećaj, isključivo grupnog karaktera, sačinjen od niza raznovrsnih
psihopatol...
Hvala na pažnji
-
Ovim postom blog Agro Gerila se gasi na vrlo, vrlo dugo vreme. Nadam se -
zauvek.
Razlozi? Jednostavno - odavno je ovaj blog postao mnogo više opterećenje ...
Sonografija
-
*Da li ima sve prste? Da li je dečak ili devojčica? Da li ih je možda dvoje
ili više? Na koga liči?*
*Pre 30 godina bi posipali so na glavu, koristili meto...
Abbé Liszt : Vie Trifurquée
-
Franc List nekoliko meseci pred smrt, Nadar
Šetajući desnom stranom prelepe *Andrássy* ulice u Budimpešti, a krećući se
prema Trgu Heroja, u jednom trenu...
TAXIDERMIA (2006), ili preparirani kapitalizam
-
Čudnovati mađarski film *Taxidermia* pokušava da razmotri savremenu
istoriju te države, i promjene kroz koje je prošla od Drugog svjetskog rata
do sadašn...
welcome to portlandia
-
Pisac Douglas Coupland je bio hit u vreme kad sam išla u gimnaziju. Ali iz
ove perspektive, on deluje kao neka fenomenološka književnost, više je
zgodan za...
PRIKAZ MOĆI U DOGVILU LARSA FON TRIRA
-
Film Dogville je prvi deo triologije USA, Land of Opportunities. Slede:
Manderlay (2005) i Washington. Von Trier je 2003. godine, nakon
prikazivanja filma...
-
R.I.P. DAYVAN ZOMBEAR
2007 - 2013
Thanks for stopping by, here's a mission statement of sorts:
The public has been subjected to the auditory pollutants fed...
2 коментара:
ovog genijalnog dela nema ovde pa reko' da ga kopipejstujem. govori o fantazmi duha vremena koji nikad ne dodiruje suštinu:
"Konfrontirani sa arhivskim snimcima komunističke omladine ujarmljene da gradi autoput, aktuelni dvojac stvara utisak da tu prosto svaki omladinac kroz istoriju, historiju i povjest radi svoj posao - nekad je bila fora da mladi rade, a sad da putuju, promišljaju i osećaju se odgovornim. I tako smo svi u svom trenutku deo popularne kulture. Ovaj film se ne zamara postavljanjem pitanja šta je tu sporno."
bull's eye, što bi rekli anglosaksonci ^^
Pretrazujem sajtove trazeci bar jednog istomisljenika! Konacno vas pronadjoh. Hvala vam na ovoj kritici!
Постави коментар