Početak novog milenijuma donosi nam i reformisano interesovanje za improvizaciju u muzici, kao siguran metod u potrazi za svežinom koja nam u ovom društvu obilja ponajviše nedostaje. Action Beat, engleski noise band pio je vodu sa cenjenih izvora - njihova muzika podseća na čuveni zvuk ranih Sonic Youth, što u prevodu znači da je za sve kriv avangardni gitarista Glenn Branca, kome Thurston Moore i ekipa ponajviše duguju zvučni identitet.E sad, kad se kaže improvizacija, odma' se pomisli na neko mrsomuđenje ili neku sličnu radnju čiji je cilj da publici stavi do znanja da je glupa jer ne razume poentu. U takvim slučajevima, poente uglavnom ni nema, ali, srećom Action Beat nisu od tih. Njihova svirka je furiozna i čvrsto strukturisana, a eksperiment je tu samo sredstvo u ozvučavanju shizoidne nutrine savremenog/pogubljenog čoveka.
Action Beat svoj poletni naum na svom, može se reći debiju, snimljenom za čitava tri dana, ostvaruju korišćenjem četiri gitare, od jednog do četiri bubnja, a svako ko se zadesi sa instrumentom u blizini, po svoj prilici je dobrodošao (violine, trubači itd.) Ovakav raspored instrumentarijuma podseća na nekrunisane kraljeve improvizacije - nomadski sastav Shit & Shine ali i na suverene garaže - sastav Dirtbombs.
Uprkos stilskim razlikama, svim ovim bendovima je zajedničko sviračko poštenje. Bavljenje muzikom kao nasušnom egzistencijalnom potrebom, što je savršen medijum i za proživljavanje i za objašnjavanje sveta kojima smo okruženi. Kao forma koja je derivativno nastala iz post-punka, koji opet nije bio imun na darove sistema kome se u teoriji protivio, noise ovim albumom kači smisleno rok muziciranje na preko potrebne aparate za reanimaciju.
Uz Gun Outfit, do sad najjači uradak iz tradicije istinski alternativnog roka u ovoj godini. Obavezno proverite.

Нема коментара:
Постави коментар