среда, 10. март 2010.

Made In Serbia (Mladen Đorđević, 2005)


Malo ko bi rekao da će samo pet godina po svršavanju dokumentarca o srpskoj porno "industriji", film Made In Serbia imati gotovo arheološku vrednost, ako ima takvih reč je o nesumnjivo vidovitim osobama. U međuvremenu, golišava grana sedme umetnosti u globalnim okvirima prebacila je dobar deo svog bivstvovanja na mrežu, a besplatnost sadržaja je pre pravilo nego izuzetak. Usput, negde u to vreme, postale su popularne i tzv. sex trake poznatih ličnosti, ili onih drugih, kojima je snimak intime bio prečica do popularnosti. Stvarnost se u dobroj meri pornografizovala - na pomen tabua većina odgovara smehom, a kao poslednjeg eksera na sanduk nekadašnjeg morala živo se sećam krajputaških prizora iz mađarske provincije od pre nekoliko godina koje su me podsetile na nekadašnje večernje slike iz Kameničke ulice.
Made In Serbia je bolji, donekle pošteniji film od Života i smrti porno bande, a veza između dva ostvarenja Mladena Đorđevića je više nego očigledna. Ono što je mrsno i sirovo u frižideru sa nalepnicom familijarne zemlje porekla, kuvalo se i raskuvalo do raspadanja u loncu Života i smrti.
Svako ko je bar jednom dolazio u dodir sa domaćim porno sadržajima, a ima nas gomila, odložio je u memorex ime Slobodana Stankovića kao najbitnije u toj branši na prostoru od Horgoša do Dragaša. Zen budista, fotograf, erotoman, producent, scenarista i režiser brojnih domaćih pornića, lik je oko koga se sve vrti u ovom dokumentarcu. Ali, šou mu u ovih 90 i kusur minuta kradu glumci i njihove životne ispovesti, ličnosti koje su sve do jedne realnije od realnosti.
Dino je srpski porno glumac koji želi da se probije na mađarsko tržište, jedno od najvećih na svetu. Često posećuje pornoteku (za mlađe od 15 godina, nekada su se porno filmovi iznajmljivali u tzv. video-klubovima, a video-traka na koje su bili utisnuti je debela preteča dividija) kako bi skinuo cake majstora svog zanata, kakav je italijanski mag Roko Sifredi. Đurica Stankov je biseksualac iz Vršca, nekadašnji kondukter, koji povremeno peva po svadbama, snima erotske slike i porno filmove i veruje u Boga. Ušao je u domaće porno vode kada mu je preminulo dete, a Đuricina majka do svoje smrti nije mogla da se pomiri sa sinovljevim zanimanjem. Eržika Petrović snima filmove i sa mužem, budući da je u hroničnoj besparici. Simeon Daždea, tzv. Porno seljak, ponos je svog sela Lokve zbog glume u filmovima za odrasle, voli Srbiju, navija za Zvezdu i glasa za radikale. Svojih pet minuta pažnje dobijaju i drugi domaći xxx režiseri - X man i Van Lilac.
Svi oni odreda zaslužuju hvalu za hrabrost, otvorenost i neposrednost koju su iskazali u ovom filmu. Stvari malo drugačije stoje kada je reč o ostalim tehnikalijama vezanim za Made in Serbia. Slično "Životu i smrti", i ovaj film pati od mesijanskog kompleksa režisera da zauvek izmeni domaći film, ovog puta njegov seksi ogranak, i ta ambicija ostaje zadovoljena tek na verbalnom planu, ko ne veruje neka pogleda Žilnikov Marble Ass. Narator/vodič/glavni junak Nenad Bekvalac, inače jedan od scenarista, poznat kao voditelj kultne emisije "Šok koridor" je, najblaže rečeno, smetnja u filmu, njegova tužna romansa sa porno-glumicom Senom je suvišna i izveštačena, baš kao i želja da se i sam na kraju ovog filma okuša u porno kinematografiji. Da ne pričamo o tzv. Praško Prašković mikrofonima, ili šta li su već, koji redovno štrče pri vrhu kadrova i kvare utisak do nepovoljnosti, makar onoliko koliko iritira Bekvalčeva estradna nezasitost kada ide po Simeonovom selu i ispituje seljake šta misle o njegovoj glumi sa vragolanskim kezom na licu, koji kao da gledaocima govori: "uuuu, al sam subverzivan, uuuu, al' sam zajeban", što bi bilo legitimno kada se činjenica postojanja porno filma u drugim delovima ovog interesantnog ostvarenja ne bi tretirala kao normalnost epohe, što uzgred budi rečeno jeste. Na taj način, autor sam sebi uskače u usta (je l' normalno il' je nenormalno?) i nepovratno kvari tok filma, čiji su najbolji delovi oni kada je kamera iskorišćena za svedočenje realnosti.
Inače, iz ovog filma saznajemo da je ideja za "Život i smrt porno bande" preuzeta (ili prepisana, kako vam je draže) iz Stankovićevog ostvarenja "Porno gerila". Omažiranje i citiranje su legitimne pojave u umetničkoj praksi, a po nepisanom pravilu, veću težinu uvek ima citirano. To je i ovde slučaj, te nam preostaje da se nadamo da će Đorđević u nekom svom narednom filmu imati hrabrosti za demonstraciju ličnije poetike, koja je, čini se, neophodna za poziciju na koju u svom dosadašnjem beskompromisnom stvaralaštvu pledira.

Нема коментара:

 
Creative Commons License
Ово nasdvoje2 , чији је аутор Kristina Đuković & Marko Nikolić, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Некомерцијално 3.0 Србија.