уторак, 21. јул 2009.

Iran - Dissolver (Narnack)

Neznanje je ponekad prednost. Oslanjajući se na hronologiju, stoji da je američki bend Iran potpisao dva albuma (istoimeni i Moon Boys) 2000. i 2002. godine. Posle pauze od sedam leta bend se vratio na scenu trećim dugosvirajućim uradkom.
Neznanje je ponekad prednost, jer zapadna muzička kritika nije baš previše oduševljenja ovim povratkom na scenu, pošto je bend šiitskog imena dugačku pauzu iskoristio za promenu svog muzičkog izraza. Kako upućeni tvrde, prva dva albuma su pravi lo-fi pop biseri, neka vrsta podsvesnih memoara za sladokusce. Dissolver je indie-rock ploča teške kategorije, na kojoj se od prvog tona razaznaje da se nije štedelo na produkciji.
Neznanje je ponekad prednost, jer se ova promena nije dopala kritici zaglavljenoj u prijatna a opskurna sećanja. Nama, neopterećenima ovim saznanjima, Dissolver je, pošteno rečeno, vrhunska ploča. Boja glasa frontmena Aarona Aitesa pomalo podseća na onu koja krasi glasne žice Evana Danda, pesme su brižljivo skockane i aranžirane u noise-pop ključu - pa tako imamo i melodiju i prljavštinu na jednom mestu. I ne samo to, već i raznovrsne pesme koje uprkos svojoj različitosti, poseduju osoben pečat koji nije teško zavoleti.
Neznanje je ponekad prednost, jer tek naknadnim informisanjem doznajete da je jedan od članova ovog benda i Kyp Malone, član prežaljenih TV on the Radio. Kockice se zatim slažu u celinu, jer dobro dozirano eksperimentisanje sa zvukom na ovoj ploči nije samo sebi cilj kao na nekoliko poslednjih ploča TotR, bendu koji je Maloneu doneo svetsku slavu tokom pauze u radu sastava Iran.
Neznanje je ponekad prednost jer otvara put mašti. Uz ovu ploču lakše je shvatiti zašto je indie-rock nekada (davno) bio kategorija vredna pažnje.

Well the set was so exact
And there we sat inside the bedroom of my past
We made from scraps to match
The photographs of all known facts

And that was that
The actress playing you was waiting for her cue
She asked me, how much of this filth is really true?
I wish I knew, well close your eyes

Theres nothing wrong
That a fade out til its gone
And the whole thing blends together
Like a song thats way to long

(Woohoo, Woohoo)
All these troubles, all these lies

(Woohoo, Woohoo)
All these cities, all these minds

(Woohoo, Woohoo)
I can see it in my sights

It makes me pray the things we say
The things we stay
The things we learn that day
A thousand times I swear that I'm OK
Cause I can see the future
(Woohoo, Woohoo)

We ran through the scenes just fine
She knew her lines and I knew mine
And every time we reached the end
Thats where we started all again

Now and then I look right through the cast and crew
into the past I thought I knew
But usually its hard to separate the two
Well close your eyes

Theres nothing wrong
That a fade out til its gone
And the whole thing blends together
Like a song thats way too long

(Woohoo, Woohoo)
And the band was out of sight

(Woohoo, Woohoo)
Did it make you feel alright?

Did you see their faces hyponotized in your eyes
(It makes me pray the things) we stay
The things we say
The things we learn that day
Questions and suggestions and the things
Were supposed to mention all the time
To meet this guy
Who you should know who just came by to see this girl
(who) missed the calls I misdecided which to take
And which can waiiiiiiiit...
...Before the curtains raised

I can see the future.

Нема коментара:

 
Creative Commons License
Ово nasdvoje2 , чији је аутор Kristina Đuković & Marko Nikolić, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Некомерцијално 3.0 Србија.