уторак, 21. јул 2009.

Gramatički gulag

Koliko god izložen divljim životnim uticajima, deo moje mladosti je prošao pod staklenim zvonom. Išao sam u srednju školu u kojoj si zbog obične tuče mogao da iz iste budeš izbačen, što je posebno bilo smešno kad se uzme u obzir da ih je u osnovnoj bilo po nekoliko na dan (da da, i ja sam u njima učestvovao). U kontekstu devedesetih, posebnu pažnju zaslužuje konstantno insistiranje moje majke na ispravnom govoru.
To me je, kao i sve ostalo, toliko iritiralo, da sam namerno pričao nepravilno - govorio sam kući umesto kod kuće (a činjenica je da jezik teži skraćivanju, pa je "kući" skraćeno od "u kući"), i tome slično, eto... običan inat, čisto da pokažem da rastem u drugačijim okolnostima od onih u kojim je cvetao kult znanja, vanredno opisan u Todorovićevom Bluzu za Jugoslaviju. Taj pelcer se dobrano primio i na nejako biće moje majke, koja je na krilima samoupravljanja završila tri fakulteta... Što je često značilo muku za sve njene ukućane.
Krv nije voda, i uporno jezičko dosađivanje se, sa njene tačke gledišta, dugoročno isplatilo. Vremenom sam postao najgori gramatički čistunac. Poneo sam žig obrazovanja i zbog njega ispaštao nebrojeno puta.
Budući da sam bez dlake na jeziku, mojim sagovornicima je u vatrenim raspravama sigurna zicer-replika često bila "ne piše sve u tim tvojim knjigama", čime je moja ličnost, valjda, trebalo da bude svedena na intelektualnost u nekom negativnom smislu, ako takav uopšte postoji. Bilo kako bilo, vremenom sam prestao da se obazirem na te stvari (lažem, trudim se), tim ljudima je očigledno najteže samima sa sobom, i treba ih zaobilaziti u širokom luku.
Što se mene tiče, čini mi se da je drugima ipak teže u mom društvu, nego što je meni kada sam sam. Pedantna priroda lingvistike je u tom sklopu došla kao kec na jedanaest. Novinarski posao u koji sam ušao sticajem okolnosti, samo je pojačao nanose iz mladosti, pomogavši mi da osvestim u kojoj meri sačinjavaju deo mog bića.
Ne verujem da to može da se izmeni, pa sam momentalno shvatio da ne bi bilo loše da se pozabavim jezičkim greškama koje me najviše iritiraju. Na početku, recimo da se kaže sve a ne svo, koliko god logičnije/lepše zvučalo. Glagol trebati postoji samo u trećem licu jednine. Kaže se deliNkvent. Glagoli ispoštovati i zaživeti ne znače ništa.
Pošto živimo u EVropi, kažemo eVro, kada budemo živeli u EUropi govorićemo eUro. Tim povodom sam čak i osnovao jednu grupu na fejsbuku, koju je jedan cenjeni domaći lingvista, u napadu nacionalne paranoje, shvatio kao simboličan izraz podrške evropskim integracijama, čime je dosta izgubio u mojim očima.
Živeći i radeći sa lektorima, stekao sam utisak da se radi o veoma teškim i, slobodnije rečeno, zajebanim ljudima. Jezičkim pedantima teško je objasniti bilo šta, njihov posao je da uvek budu u pravu, čak i kada to nisu. Najgori među njima pišu i knjige, koje se kasnije u odabranim krugovima poštuju revnosnije od zakona. Bolje bi bilo da se više poštuje zakon, pošto među njima ima dosta frikova.
Prvi koji pada na pamet je Svenka Savić, koja slično pomenutom nacionalnom lingvisti nije imuna na ideološki zanos, samo što je u njenom slučaju plamen strasti poklonjen feminističkoj stvari. Savićeva je tako došla na ideju da na osnovama rodne ravnopravnosti koriguje srpski jezik sa stanovišta političke korektnosti. Pošto je jezik živi fenomen, čini mi se da se on ne može izmeniti dekretima, a to ni Savićeva ni njene kolege nikako da shvate. Kada za nešto postoji jezička potreba, taj pojam će se i pojaviti. Do tada, ne očekujte od mene da kažem prevoditeljka.
A ako pitate novinare da imenuju svoju noćnu moru, verujem da bi ih dosta odgovorilo sa Tvrtko Prćić. Ovaj baja piše pravopise kao navijen (tako zarađuje za leba) koji su puni fantastičnih rešenja. Ako odluci da se hiphop piše zajedno još i može da se progleda kroz prste, Prćićevom predlogu da se hevimetal piše zajedno se mnogo toga može prigovoriti. Za početak, zašto?
Sa druge strane, niko novinare da poduči da su brojne poznate ličnosti sa Zapada kod nas pogrešno transkribovane, ali su "ušle u narod" i tamo se zadržale. Jedini na svetu kažemo KlErk Gebl, Elvis PrIsli, LEVI's... a posebna priča je slovo I na kraju engleskih reči u množini. Primeri: RolingstonsI, BitlsI, PartibrejkersI... Iako su imena svih ovih bendova ne ostavljaju sumnju kako bi trebalo da se čitaju.
Pokušao sam... i nije vredelo. Kad ne možeš da ih pobediš ti im se pridruži. U mom novinarskom iskustvu držao sam se estetske intuicije u jezičkim nedoumicama - kada ne znam kako, onda ostavljam onako kako bolje zvuči. Ljubitelji transkribovanja svega na srpski su se dosta bunili što imena bendova često ostavljam u originalu - ali članak potpisan mojim imenom neće u sebi sadržati imena bendova poput Ju-Tu i Ej-Si-Di-Si ama baš nikad. Bendovi još i obaška, ali šta ćemo, jezikoljupci, sa imenima pesama? Ju kud bi majn? Malo morgen.
Znam da je lingvistima teško u životu i u meni će uvek imati plodnog sagovornika. Verovatno zbog toga što je "jezik suviše bitna stvar da bi bio ostavljen samo lingvistima", kako je to perfektno sažeo besmrtni Bogdan Tirnanić, svetli primer da je baratanje jezikom moguće i bez zurenja u pravopise.

8 коментара:

nasdvoje је рекао...

jedno vreme sam redovno čitala Klajnove kolumne i uglavnom mi je delovalo da on to lektorisanje javnog govora koristi kao način da se uključi u javni govor u koji inače ne bi mogao/želeo da se uključi, te da kroz to šalje poruku o zlom vremenu i još gorim ljudima. A, ako vreme jeste zlo, ono je gotovo uvek manje zlo od ljudi koji ne znaju da govore i pišu pravilno, a više od onih koji to rade prilično dobro.

nasdvoje је рекао...

pa da, klajn je još tvrđa sorta - lektor-hobista, koji je jedino stručan za italijanski. mada povremeno je zabavan. evo u friškom broju nina se zapitao šta je to krosover :)

evo, samo za klajna
http://en.wikipedia.org/wiki/Crossover_(music)

nasdvoje је рекао...

pa, da je do Klajna, svi bi još govorili slavenoserpski, tj. on bi govorio, mi ostali bi bili nepismeni, a Vuk bi završio na kocu.

jj је рекао...

nerazlikovanje JER i JE L'.
A pre neki dan sam na kazni za parking videla da pise NE PLACANJE, kad smo vec kod nerazlikovanja.
po podne i popodne. samnom.
ja BI, mi BI. ne daj boze TREBAM.
kasirke koje redovno pitaju 'je l' IMA sitno?', jedna cak 'JER IMA 5 dinara?'.
na euro se jezim. ipak, kazem eurokrem, i ne dovodim to u pitanje.
bEograd.
ah, da! NE MOJ.
i tako dalje.

imena transkribovati, original u zagradi. nazivi pesama kurzivom. popboksu pod hitno naci lektora.

treba obracati paznju na takve stvari, paziti i proveravati. jer, kako da ozbiljno shvatis bilo koji polupismeni pisani tekst i osobu koja ga potpisuje... pre neki dan naleteh na sjajan neki blog, nevidjeno talentovana osoba, i pise 'ni jedan'. nije to cepidlacenje, samo je nekako... bedak.

jezik se menja. ali pravila treba da postoje. gramaticka, pravopisna. semantika je vec nesto drugo. znacenja se menjaju, evoluiraju. nastaju nove reci. that's the beauty of it.

nazovite me fasistom, ali ja bih na svim fakultetima uvela srpski jezik kao obavezni predmet. 4 semestra.

nasdvoje је рекао...

što je lepo kad se jj raspiše!
;)

nasdvoje је рекао...

draga jj,

primera ima milion, i mislim da sam samo zagrebao po površini. eto padaju mi na pamet ni sa kim ili ni za šta... retko gde ćeš da vidiš da ljudi znaju to da napišu pravilno.

ali dozvoli da se ne složimo po pitanju transkripcije i to upravo iz razloga koje sam naveo u tekstu - ej-si-di-si, ju-tu, rolingstonsi i bitlsi su mi se na glavu popeli!
moje rešenje je s toga obrnuto od tvog bar što se tiče muzike - imena bendova u opriginalu, transkripcija u zagradi ili kad je u padežu. što se tiče ličnih imena, naravno transkripcija ali tek kad budemo načisto kako se izgovaraju da nam se ne bi ponavljali elvisi prisliji ili klerkovi geblovi. kad već ovo zadnje napisah, posebno iritantna greška je kada se neko strano ime i prezime upotrebi u padežu a ime se ostavi u nominativu npr. bilo je dobro na koncertu rufus vejnrajta (jbm li ga dal se tako izgovara pravilno) a ne kako bi trebalo - rufusa... itd itd

za kraj - eurocrem je pravilno, jer je to robna marka sa imenom koje je isto u svim zemljama sveta, za razliku od evra koji je skraćenica za evropu pa je tako od države do države euro, ojro, juro, evro...

jj је рекао...

ne, ne, ne, nikako transkripcija bendova! no fuckin' way. mislila sam na licna imena. to sa stounsima i bitlsima mi je podnosljivo (nikada insam bila vezana ni za jedan), nekako se odomacilo... sto je i normalno. al ova prva dva, dear god...
da dodam samo sirli bejzi i trumana kepota... i odo da stavim sociva :*

Анониман је рекао...

Ja sam mahom digao ruke od silnog raspravljanja na slicne teme. Ostalo mi je samo bitno da se to sto rade Klajn i Tvrtko ne mesa s lingvistikom. Pravim lingvistima je deo duznosti da se bore protiv blago frustriranih poluinformisanih pedanata. To wit:

http://languagelog.ldc.upenn.edu/nll/?cat=5

 
Creative Commons License
Ово nasdvoje2 , чији је аутор Kristina Đuković & Marko Nikolić, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Некомерцијално 3.0 Србија.