четвртак, 4. новембар 2010.

Negative Approach - Friends of No One EP (Taang!)

Detroitski sastav Negative Approach važi za jedan od kultnijih bendova unutar old school hardcore punk žanra. Grupa je u gradu sa većinskim crnim stanovništvom oformljena 1981, raspavši se samo dve godine kasnije. Iza sebe su ostavili jedan LP i još nekoliko EP izdanja (mahom na kultnoj etiketi Touch & Go, važnom utvrđenju post-punk iskustava), no kao što to obično biva - pravi život grupe počeo je tek po njenom raspadanju.
Američki hardcore punk, posebno njegov prvi talas je u tom smislu veoma zanimljiv za praćenje. Kao istinska underground muzika, njegov uticaj je dopirao samo do posvećenika unutar scene, često ograničene na jedan grad ili rejon, da bi se tek kasnije širio na ostatak sveta. Sigurno je bilo veoma interesantno pratiti ovaj žanr iz SFRJ, mesta na kome se danima pričalo ako se na televiziji pusti i jedan spot neke grupe koja se iole slušala.
Elem, po raspadu grupe, pevač John Brannon je postao pevač kultne grupe Laughing Hyenas, a aura sastava je svetlela sve jače zahvaljujući kompilacijama i obradama mlađih kolega (recimo, mene je u kult grupe uputio sjajni njujorški sastav Yuppicide izvrsnom obradom pesme Tied Down, a singl s ovom pesmom je u SAD mnogima bio prvi dodir sa hardkorom uopšte). Postalo je jasno da su Negative Approach ambasadori zvuka urbanog očaja i beznađa, mesto ukrštanja nihilizma i gneva na način na koji je malo ko posle njih uspeo da tako efektno upari (verovatno i početak Reganovštine ima dosta veze s takvim razvojem događaja).
Kultna reputacija grupe dovela je do njenog reuniona 2006, kada je sastav počeo sa sporadičnim festivalskim i turnejskim nastupima. Zatim su članovi grupe u podrumu (mitsko mesto "rokenrola") pronašli snimke sa jedne probe iz 1984. godine, na kome se našlo šest do sada neobjavljivanih pesama u ukupno trajanju od skoro 11 minuta.
Izdavačka kuća Taang! se ponudila da objavi ovo nedostajuće parče istorije. Simpatično iscrtani omot do krajnjih granica sakriva muzičku prirodu onoga što se nalazi unutar njegovih korica - maksimalno prljavi, neproducirani hardcore zvuk koji se oslanja na furioznost grupe The Stooges, kojima je odata počast obradom njihove I Got A Right, jedine pesme koja prelazi dva minuta trajanja. U ostalim blic izlivima nezadovoljstva može se razaznati čar detroitskog sastava, no ovo izdanje je prvenstveno namenjeno fanovima - ostalima ne bi bilo loše da se iniciraju u kult grupe putem starih izdanja, koji na neposredan način govore o njenoj veličini.

Нема коментара:

 
Creative Commons License
Ово nasdvoje2 , чији је аутор Kristina Đuković & Marko Nikolić, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Некомерцијално 3.0 Србија.