петак, 21. август 2009.

The Hylozoists - L'Île De Sept Villes (Outside Music)

S obzirom na dešavanja u prethodnih desetak godina, moglo bi se reći da je Kanada jedno od ključnih mesta savremene muzičke scene, pogotovo njenog indie krila. Kvebečke post-rok trupe predvođene Godspeed You! Black Emperor utrle su put posut zvezdanom prašinom za miljenike miliona kao što su Broken Social Scene i, posebno, Arcade Fire.
U mozaičnom preseku kanadske indie ponude svoje počasno mesto ima i grupa Hylozoists iz Toronta koju predvodi multi-instrumentalista Paul Aucoin. Aucoin je grupu koja je svoje ime pozajmila od antičkog filosofskog učenja po kome je materija neodvojiva od duha, i vice versa, oformio 2000. godine i kroz nju su do sada prošla brojna imena sa vitalne kanadske scene. On sam je član grupe Sadies, a spisak članova, sadašnjih i nekadašnjih, otkriva pravu malu riznicu trenutne kanadske ponude: među sviračima je bilo i članova grupa Do Make Say Think, već pomenutih Broken Social Scene i npr. Weakarthans, da ne idemo previše u širinu.
Pošto smo ustanovili da su Hylozoists neka vrsta super-grupe, ne čudi maltene olimpijski ritam objavljivanja njihovih izdanja. L'Île De Sept Villes dolazi tri godine nakon dobro prihvaćenog La Fin du Monde, i treći je album u opusu grupe. Jedan kritičar je u prikazu ovog albuma duhovito ustanovio da je "za razliku od većeg dela kanadske scene na čijim izdanjima pevaju svi članovi benda, ovde reč o muzici u kojoj ne peva niko."
Iako je reč o jeftinoj dosetki, koja i nema baš puno utemeljenja u realnosti, tačno je da je L'Île De Sept Villes instrumentalni album koji u sebi sažima sentiment indie roka sa orekstriranim pop zvukom karakterističnim za šezdesete godine prošlog veka. Već sama po sebi, ta ideja je duboko elitistička i zahteva puno muzičke umešnosti. Srećom, Hylozoists su na terenu koji veoma dobro poznaju i njihov retro zvuk je sasvim na nivou standarda koji su ustanovili Australijanci Silver Ray. Brižljivo skockani aranžmani u sebi otkrivaju svu raskoš orkestracije, kojoj ton daju žičani prepleti i topli zvuk vibrafona.
Nesumnjivo je da muzika koju isporučuje ovaj bend ima u sebi dosta sinematičnog, pa ukoliko poželite da se u svojoj glavi leti provozate npr. Azurnom obalom, L'Île De Sept Villes je logičan izbor za putovanje (iz) snova.

2 коментара:

Анониман је рекао...

Odlican bend i album. Slusao sam i njihova ranija izdanja i mislim da su sto se kvaliteta i stila tice poprilicno ujednacena.
Padose mi na pamet i fenomenalni BELL ORCHESTRE kao preporuka.

nasdvoje је рекао...

hehe
hvala na preporuci, znam za bell o. moracu ponovo da ih poslusam.

 
Creative Commons License
Ово nasdvoje2 , чији је аутор Kristina Đuković & Marko Nikolić, је лиценцирано под условима лиценце Creative Commons Ауторство-Некомерцијално 3.0 Србија.