S obzirom na dešavanja u prethodnih desetak godina, moglo bi se reći da je Kanada jedno od ključnih mesta savremene muzičke scene, pogotovo njenog indie krila. Kvebečke post-rok trupe predvođene Godspeed You! Black Emperor utrle su put posut zvezdanom prašinom za miljenike miliona kao što su Broken Social Scene i, posebno, Arcade Fire.U mozaičnom preseku kanadske indie ponude svoje počasno mesto ima i grupa Hylozoists iz Toronta koju predvodi multi-instrumentalista Paul Aucoin. Aucoin je grupu koja je svoje ime pozajmila od antičkog filosofskog učenja po kome je materija neodvojiva od duha, i vice versa, oformio 2000. godine i kroz nju su do sada prošla brojna imena sa vitalne kanadske scene. On sam je član grupe Sadies, a spisak članova, sadašnjih i nekadašnjih, otkriva pravu malu riznicu trenutne kanadske ponude: među sviračima je bilo i članova grupa Do Make Say Think, već pomenutih Broken Social Scene i npr. Weakarthans, da ne idemo previše u širinu.
Pošto smo ustanovili da su Hylozoists neka vrsta super-grupe, ne čudi maltene olimpijski ritam objavljivanja njihovih izdanja. L'Île De Sept Villes dolazi tri godine nakon dobro prihvaćenog La Fin du Monde, i treći je album u opusu grupe. Jedan kritičar je u prikazu ovog albuma duhovito ustanovio da je "za razliku od većeg dela kanadske scene na čijim izdanjima pevaju svi članovi benda, ovde reč o muzici u kojoj ne peva niko."
Iako je reč o jeftinoj dosetki, koja i nema baš puno utemeljenja u realnosti, tačno je da je L'Île De Sept Villes instrumentalni album koji u sebi sažima sentiment indie roka sa orekstriranim pop zvukom karakterističnim za šezdesete godine prošlog veka. Već sama po sebi, ta ideja je duboko elitistička i zahteva puno muzičke umešnosti. Srećom, Hylozoists su na terenu koji veoma dobro poznaju i njihov retro zvuk je sasvim na nivou standarda koji su ustanovili Australijanci Silver Ray. Brižljivo skockani aranžmani u sebi otkrivaju svu raskoš orkestracije, kojoj ton daju žičani prepleti i topli zvuk vibrafona.
Nesumnjivo je da muzika koju isporučuje ovaj bend ima u sebi dosta sinematičnog, pa ukoliko poželite da se u svojoj glavi leti provozate npr. Azurnom obalom, L'Île De Sept Villes je logičan izbor za putovanje (iz) snova.

2 коментара:
Odlican bend i album. Slusao sam i njihova ranija izdanja i mislim da su sto se kvaliteta i stila tice poprilicno ujednacena.
Padose mi na pamet i fenomenalni BELL ORCHESTRE kao preporuka.
hehe
hvala na preporuci, znam za bell o. moracu ponovo da ih poslusam.
Постави коментар