Večeras sam, u okviru ove Nedelje norveškog filma, pogledala dva animirana norveška filma. Prvi, zbog kog sam najviše i zapucala u DKC, Danski pesnik, rediteljke Torill Kove, traje samo 15 min i pravo je malo čudo od filma. Za sve one alergične na orkestar histeričnih glasova u animiranim filmovima, ovaj je ispripovedan samo jednim glasom glumice Liv Ulman koji, po potrebi, postaje glas pojedinih likova. Glumica neznatno menja glas kada govori u prvom licu, u ime pojedinih likova. Otuda utisak da vam neko priča priču pred spavanje, čitajući je iz knjige. Spuštena lopta u pripovedanju prepoznaje se i u animaciji, koja je klasična 2d animacija sa najbazičnijim, gotovo dečjim crtežom koji opaža tek najosnovnije obrise, bilo da je reč o ljudskim figurama, životinjama, brodu itd. Ovakvo svedeno opažanje u isto vreme doprinosi utisku direktnog, otvorenog i suštinskog sagledavanja stvari, rasterećenog od finesa, relativizma, filozofije, što može da zavara gledaoca i isporuči mu filozofski nastrojenu priču o nastanku života i slučajnostima koje čine čarobnu simfoniju naših života, dok, sa druge strane, stvara komične efekte u prikazivanju psihijatra i putnika na brodu koji povezuje Dansku i Norvešku, kao i celokupnog nesporazuma o poreklu Skandinavaca. Vedrina i lakoća sa kojom se pričaju i najteže stvari donekle podseća na Persepolis – svet sveden na najosnovnije elemente, poluironičan odnos prema junacima koji, uprkos svemu, uspevaju da vas zaplene svojom konkretnom i beskompromisnom ličnošću. Način na koji se železničke šine pretvaraju u DNK lanac i kosa koju izabranica danskog pesnika pušta godinama zbog zakletve da je neće ošišati sve dok se njih dvoje ne spoje, postaje staza u lavirintu koji treba da pređe zabludeli i nesigurni pesnik, aludiraju na suštinu ovog remek delca – sve je povezano i ništa nije slučajno, jer kad se desi izgleda kao pravo čudo. Evo celog filma:
Drugi film, Sloboda za Džimija, iznagrađivano je delo koje se hvali činjenicom da je po sredi prvi norveški kompjuterski animirani, a dugometražni film. Očekivala sam nekakav epigon američkih, Pixar-ovih i Diznijevih Madagaskara i pingvinskih zavrzlama, a dobila sam prvi pošten animirani film koji koristi matricu rescue dušebrižničkih američkih filmova o životinjama obračunavajući se sa ovom slatkorečivošću. Naime, slon Džimi koga održavaju na drogama kako bi svake večeri izveo svoju tačku u putujućem cirkusu plen je nekoliko grupacija ljudi: sitnih kriminalaca koji preko njega švercuju heroin, bande demonskih Laponaca koji pokušavaju da doakaju ovim prevarantima i dokopaju se svog heroina, te grupe angažovanih ekološki osvešćenih dušebrižnika sa dredovima koji žele da oslobode Džimija, i ekipe lokalnih lovaca koji su sebi zacrtali da moraju da uhvate losa, al će se svakako zadovoljiti i zalutalim primerkom slona. Navučen na droge, slon Džimi beži iz cirkusa i onako nadrogiran postaje višestruka meta ovim zaslepljenim ljudima. Nimalo zašećeren pejzaž pokazuje prirodu kao indiferentno platno na koje ljudi projektuju svoje motive, tumačeći prirodu onako kako im najbolje odgovara, sve u svemu – izvlačeći korist. Otuda Džimi, nacrtan kao fosilni ostatak nekog surovog sveta sa džanki pogledom koji pluta okolišem tražeći mesto na kom će da skapa, nije samo slika i prilika slona koji je živeo u lošim uslovima putujućeg cirkusa, već kao slika i prilika prirode izmrcvarene ljudskim motivima i idejama. Žrtva fotošopa. Trka za Džimijem spram golog i surovog kamenjara tokom koje zaginu i neki pošteni turisti podseća na vesterne po svojoj beznadežnoj težnji za izravnavanjem računa, i na filmove braće Koen, po svojoj apsurdnoj težnji ka samouništenju. Iako je kraj filma tragičan, i na gledaoca se svaljuje kao kamenje na ustreljenog slona, potragu za svojim tovarom heroina nastavlja jedan od retkih preživelih lovaca na Džimija. Za gledaoca, poslednji kadrovi u kojim ovaj uporni tragač ide kroz nanose snega predstavlja večitu potragu za Džimijem kao potragu za izgubljenom čarolijom i harmonijom između ljudi i prirode.
DUNE, Part Two (2024)
-
****(*)*
*(3+)*
Kada se pojavio prvi deo DINE, pre tri godine, nisam o tome
pisao rivju, pre svega zato što nisam znao kako da priđem ...
Pročitani stripovi: Rumpus Room
-
Rumpus Room je soba, najčešće u podrumu američkih kuća, namenjena
rekreaciji, relaksaciji, žurkama i sličnom socijalnom sadržaju. Ovo je
istovremeno i nasl...
Zakk Sabbath – Doomed Forever Forever Doomed
-
Zakk Wilde nas je ovog mjeseca obradovao još jednim novim izdanjem. Za
neinicirane i djevice željne znanja i imanja, Zakk Wilde je profesor gitare
koji je ...
Dan kada sam ostao bez domovine
-
*„Mržnja će nas uvek čekati na jednom bliskom, rodnom mestu“.*
(Georgi Gospodinov, „Otadžbina“)
Negde u ovo doba dana pre 33 godine moja domovina (uskoro -...
Best Premiere Viewings of February 2024
-
*1. Bride of Frankenstein (James Whale, 1935)*
While ‘excavating’ for lesser-known pieces of cinema, I’ve often overlooked
a number of must-see flicks,...
Momci iz Nikla - Kolson Vajthed (Laguna)
-
Posle sjajnog romana „Ritam Harlema“ pojurio sam za ranijim delima Kolsona
Vajtheda. Ovo je potresna priča o prijateljstvu dvojice crnih dečaka u
paklu ...
Jedan dan, i za njim novi dan
-
’Srećan poslednji dan u godini!’ – poslala sam poruku klinki jutros.Ona je
u tropima, u Južnoj Americi. Početak velike promene je bio lom prethodne
strukt...
PINK FLOYD: THE WALL (ZID) - prepev celog albuma
-
Svoje prepeve stihova Rodžera Votersa za konceptualni rok album The Wall
(Zid) grupe Pink Floyd iz 1979. godine prvobitno sam objavio na svojoj
Fejsbuk str...
O imperativu
-
Baš maloprije jedem neku čorbu od kukuruza koja je trebalo da bude
kremasta, ali je ispala dosta mrvasta, a onda mi odjednom padne na pamet
tako fenomenaln...
Џендеров "Аутошовинизам воч"
-
Под мотом "Мислим дакле ботујем", оклеветаним али мудри Џендер, поилитички
квир и заклети ђавољи адвокат, на Твитеру указује на обрисе културе
аутошовинизм...
Igre i stripovi za dž
-
Naša mala firma za društvene igre *Revolucya* je odlučila da karantinske
dane i noći provede kreativno. Igre i stripovi za dž da svima ulepšamo
vreme kod k...
Altın Gün uzivo u klubu Zoom
-
Frankfurt, 3.12.2019.
Za ove četiri godine sam bila na dosta odličnih koncerata u Nemačkoj, sa
veoma različitim profilima publike, ali ni jednom nisam dož...
Kako stoje stvari s poslom
-
Ko prati šta radim, zna da od avgusta više ne izlazi Miljin kuvar. To,
naravno, ne znači da Miljin kuvar više ne postoji, već samo da je promenio
mesto i...
Nova politika Republike Srpske vol.2
-
Prije više od pet godina napisao sam tekst "Pozitivno definisana srpska
politika u BiH". Osnovna ideja bila je da srpska politika u Bosni i
Hercegovini mo...
"Svetkovina" Sime Pandurovića #analiza
-
Đacima sa Gugla... ... Svetkovinu bismo mogli da posmatramo i kao nešto
više od čisto ljubavne pesme. O ovoj pesmi je, možda, najbolje pisao
Miodrag Pavlov...
Sindrom "Srbija"
-
Predlažem da se u međunarodni šifrarnik bolesti unese novi psihijatrijski
poremećaj, isključivo grupnog karaktera, sačinjen od niza raznovrsnih
psihopatol...
Hvala na pažnji
-
Ovim postom blog Agro Gerila se gasi na vrlo, vrlo dugo vreme. Nadam se -
zauvek.
Razlozi? Jednostavno - odavno je ovaj blog postao mnogo više opterećenje ...
Sonografija
-
*Da li ima sve prste? Da li je dečak ili devojčica? Da li ih je možda dvoje
ili više? Na koga liči?*
*Pre 30 godina bi posipali so na glavu, koristili meto...
Abbé Liszt : Vie Trifurquée
-
Franc List nekoliko meseci pred smrt, Nadar
Šetajući desnom stranom prelepe *Andrássy* ulice u Budimpešti, a krećući se
prema Trgu Heroja, u jednom trenu...
TAXIDERMIA (2006), ili preparirani kapitalizam
-
Čudnovati mađarski film *Taxidermia* pokušava da razmotri savremenu
istoriju te države, i promjene kroz koje je prošla od Drugog svjetskog rata
do sadašn...
welcome to portlandia
-
Pisac Douglas Coupland je bio hit u vreme kad sam išla u gimnaziju. Ali iz
ove perspektive, on deluje kao neka fenomenološka književnost, više je
zgodan za...
PRIKAZ MOĆI U DOGVILU LARSA FON TRIRA
-
Film Dogville je prvi deo triologije USA, Land of Opportunities. Slede:
Manderlay (2005) i Washington. Von Trier je 2003. godine, nakon
prikazivanja filma...
-
R.I.P. DAYVAN ZOMBEAR
2007 - 2013
Thanks for stopping by, here's a mission statement of sorts:
The public has been subjected to the auditory pollutants fed...
Нема коментара:
Постави коментар